Enterijer restorana „BEHAR“

Enterijer restorana „BEHAR“ u Tuzli

Stambeno-poslovni objekat na prostoru Stare željezničke stanice u Tuzli projektiran je u toku 2000. godine, a njegovo izvođenje završeno je decembra 2002. godine. Ovaj objekat sadrži nekoliko poslovnih prostora u nivou prizemlja i podruma čija namjena nije definirana Glavnim projektom, nego su kupci pojedinih poslovnih prostora svoje zahtjeve u pogledu namjene usklađivali sa urbanističkim uslovima i prostornim mogućnostima pojedinog prostora. Jedan od takvih prostora je i poslovni u dijelu prizremlja i podruma lamele D, čija ukupna površina iznosi cca 200 m².

Prostorne mogućnosti opredijelile su projektanta da pomoćne prostore (sanitarni čvor i kuhinjske sadržaje locira u podrumu, a kompletno prizemlje i preostali dio podruma oganizira kao prostor za usluživanje gostiju. Prostori prizemlja i podruma povezani su dvokrakim centralnim stepeništem i maloteretnim dizalom koje kuhinjski prostor povezuje sa točionim pultom u prizemlju. Ovaj raspored osnovnih sadržaja uslovio je dodatna tehnička rješenja za odvod i priključak otpadnih voda iz objekta i projektiranje novog, a ukidanje ranije projektiranog stepeništa koje pvezuje prizemlje sa podrumom.

Projektom enterijera urađen je kao „total dizajn“ jer su svi elementi enterijera posebno prjektirani i izvođeni po nacrtima. To se odnosi na fiksne i mobilne dijelove kao i ugradnju likovne opreme. Likovnu opremu u objektu čine vezovi – svadbeni darovi bosanskih djevojaka (izrađeni krajem 19. stoljeća), a iznad  stepeništa na tankoj sajli visi bakrorez akademskog slikara Salima Obralića koji trepereći pod Sunčevim zrakama sa zapadne strane nudi vrlo različite likovne doživljaje.

Primijenjeni materijali u završnim obradama odabrani su u skladu sa bosanskom tradicijom za prostore sličnih namjena gdje dominira bjelina zidova sa drvenim namještajem i podom izvedenim u kombinaciji drvenih-jasenovih letvi i opeke koji su zajedno brušeni i lakirani. Drveni „mušebak“ uz pješački trijem na zapadnoj strani je fizička i nenaglašena vizuelna barijera između prolaznika i gostiju, kada se u ljetnim mjesecima otvaraju staklene stijene a restoranski prostor u prizemlju provezuje sa trijemom i vanjskim prostorom.