Već preko trideset godina Husejn Dropić poklanja svom gradu Tuzli izuzetno značajne arhitektonske vrijednosti, širokog i recentnog opusa različitih arhitektonskih tema. Konzistentna je to arhitektonska leksika, koja elokventno reflektira zbivanja u umjetnosti građenja aktuelnih svjetskih tokova. To su rezonantni gradski znakovi što, bez sumnje, izdašno doprinose habitusu kulturnog miljea Tuzle.

Živopisni, pitomi krajolik istočne Bosne, na domak starog industrijskog grada i rudarskog grada, rodno je stanište Husejna Dropića. Mogao je, tako, Husejn osjetiti bilo i urbanog i ruralnog, što često iznjedrava duhovnu ravnotežu racionalnog, realnog, logičnog i pragmatičnog urbanog i pitomog, idiličnog, patrijarhalnog i opuštenog – bosanskog.

Moje dugogodišnje iskustvo kroz poznanstva, druženja i prijateljstvo, i privatno i poslovno, otkrilo mi je, između ostalog, njegovu spretnost da vješto, tiho i logično dosegne sazvučje tehničkog i likovnog sukusa dobre umjetnosti građenja. Zdrave imaginacije, inteligentan i inventivan sposoban je osjetiti, otkriti granice i osujetiti eventualne nesporazume. Zna vješto detektirati suštinu problema bilo da se radi o, možda, najsloženijoj arhitektonsko tehnološkoj matrici, kao što su objekti zdravstvene funkcije, pa sve do sakralnih građevina, kada se traga za numinoznim, vjerovatno ipak, najtankoćutnijem i najneizvjesnijem arhitektonskom izričaju. U vremenima, kao nikada do sada na ovim prostorima, agresivnije val kiča i pastiša, koji nameću srodne duše klijenata, graditelja i regulative, eho postojećeg realiteta.

Postoje objašnjenja da prisustvo ovakve situacije nije ništa drugo do posljedica zakona tržišne privrede u kapitalističkom društvu. Demantira ih kapitalističko društvo tridesetih godina prošlog stoljeća u Kraljevini Jugoslaviji, kada moderna bosanskohercegovačka arhitektura, tada kao i u vrijeme socijalističke Jugoslavije stoji čvrsto pri samom vrhu savremene jugoslavenske arhitekture. Povijest uporno opominje i potvrđuje da je arhitektura i umjetnost, uopće, refleksija društvene stvarnosti. Ostati dosljedan, ne podati se, sačuvati identitet, profesionalnost u interesu i kulture i društvene zajednice upoće, nije, naravno, ni bezbrižno niti bez posljedica.

Arhitekt Husejn Dropić dosljedan, uporan ustrajava i, na sreću, nije usamljen. On pripada entuzijastičkim poslenicima što u sretnom odabiru poziva nalaze smisao i izazov otkrivanja ezoterije svijeta arhitekture. Uostalom, to je, svakako, i prije svega pitanje etike: sačuvati umjetnost građenja i njene životne vrijednos ti, kako se zorno iščitava iz ove bogate knjige, izuzetno stručno elaborirane od strane povjesničara umjetnos ti prof.dr. Ibrahima Krzovića. Imati Husejna za prijatelja, suradnika i koautora, kroz petnaest godina druženja i suradnje, poseban je doživljaj, jer prije svega znači upoznati ličnost širokog duha, odanog, nesebičnog, požrtvovanog, mudrog i čovjekoljubivog.

Pregled projekata